Godine 1965. zbila su se dva istodobna događaja koja naoko jedan s drugim nemaju nikakve veze.
Te je godine kreditom Svjetske banke u jednom velikom laufu dovršeno posljednjih 270 kilometara državne ceste broj 8, one koju mi nazivamo Jadranska magistrala. Tog ljeta i te jeseni simultanim su udarom pikamera i bagera dovršeni njezini zadnji nedovršeni dijelovi, od Omiša do Makarske i od Podgore do Crne Gore.
Iste te 1965. na pulskom je festivalu prikazan jedan film koji s gradnjom magistrale naoko nije imao nikakve veze.